U svijetu 10% žena ima endometriozu. Ovo je ozbiljna kronična bolest, stanje može biti jako bolno a može rezultirati i neplodnošću.
Endometrioza je bolest kod koje se tkivo koje je slično sluznici maternice (kojeg nazivamo i endometrij) raste izvan maternice i to u trbušnoj šupljini, a ponekad i na jajnicima i jajovodima. Ovo tkivo reagira na hormonske signale menstrualnog ciklusa baš kao što reagira i endometrij, pa kao takvo može uzrokovati jaku bol u zdjelici najčešće za vrijeme mjesečnice.
Kako i zašto se endometrioza razvija i koje su mogućnosti liječenja?
Zašto se endometrioza razvija i na koji način je na žalost nepoznato. Načini liječenja su različiti. Iako su protiv bolova dostupni lijekovi, drugi oblici liječenja – kirurški zahvati i hormonski kontraceptivi.
Nova studija za nehormonsko liječenje endometrioze
Nova studija objavljena u Science Translation medicine nas dovodi korak bliže pronalaženju potencijalno nove metode liječenja. Znanstvenici s Oxfordskog sveučilišta su otkrili da se varijacije DNK u genu koji proizvodi protein neuropeptid S receptor 1 (NPSR1) češće javljaju kod žena s endometriozom nego kod žena koje nemaju to stanje.
NPSR1 igra ulogu u prijenosu živčanih signala i upala.
Ovo istraživanje su radili desetljećima da bi shvatili koji geni uzrokuju endometriozu. Prva istraživanja su počeli provoditi nakon što su primijetili da se stanje endometrioze može pojaviti u obiteljima, te da je 50% rizika od endometrioze kod žena posljedica genetike.
Gen – uzrok endometrioze
Pronalaženje gena koji uzrokuje stanje endometrioze nije bio jednostavan zadatak. Kako je endometrioza složena bolest, tj. pod utjecajem mnogih čimbenika koje uključuju i genetiku pojedine osobe, okoliš i način na koji ta dva čimbenika međusobno djeluju ovaj gen je teško bilo pronaći.
Da bi otkrili što je drugačije u genetskoj strukturi pacijentice s endometriozom, analizirali su genom, zapravo kompletan skup gena koje nosi svaka osoba – žene s endometriozom i s obiteljskom poviješću stanja endometrioze, ali i gene kod žena bez poznate obiteljske povijesti. Nakon ove analize su usporedili DNK sa ženama bez endometrioze. U svom istraživanju su analizirali genome iz 32 obitelji s najmanje 3 žene koje su imale endometriozu i 105 žena bez endometrioze. Također su i konzultirali još jedan skup genetskih podatak s više od 3000 slučajeva endometrioze i 2300 kontrola.
Obiteljska analiza isprva je suzila uzrok na područje na kromosomu sedam, koje sadrži oko 100 gena. Tek nakon daljnjeg i detaljnijeg sekvenciranja DNK otkrili smo da je gen NPSR1 nosio znatno više štetnih varijanti kod žena s endometriozom od drugih gena unutar područja sedam kromosoma.
Žene bez endometrioze češće imaju normalan gen NPSR1. Kako bi dodatno potvrdili ove nalaze, suradnici sa Sveučilišta Wisconsin-Madison i Baylor College of Medicine su zatim provjerili varijacije DNK u koloniji rezus makaka. Ovi majmuni imaju mjesečnice kao i ljudi – i također dobivaju endometriozu. Otkrili su da su se promjene unutar iste regije na ekvivalentu makaka ljudskog kromosoma sedam češće događale kod majmuna s endometriozom.
Nakon potvrde ove veze, sljedeći korak istraživanja bio je testiranje ima li gašenje aktivnosti NPSR1 bilo kakav učinak na upalu povezanu s endometriozom. Prvo su proveli eksperimente na stanicama, a zatim na miševima. Suradnici u njemačkoj farmaceutskoj grupi Bayer otkrili su da ako se ugase aktivnost NPSR1 u imunološkim stanicama, one postaju manje osjetljive i proizvode manje proteina koji inače pokreće upalu. Miševi su zauzvrat pokazali smanjenu upalu i imali su manje bolova nego bez liječenja. Međutim, lijek koji su koristili u ovim eksperimentima je ono što je poznato kao “spoj alata” – što znači da je odobren samo za upotrebu u pokusima na stanicama i životinjama, ali se ne može koristiti na ljudima.
Sljedeći korak istraživanja lijeka
Sljedeći korak istraživanja bit će pronalaženje lijeka koji se može koristiti kod ljudi za slično zaustavljanje aktivnosti NPSR1 i vidjeti hoće li to također smanjiti simptome endometrioze. O NPSR1 ipak, još puno toga nije poznato. Na primjer, kako je točno NPSR1 povezan s endometriozom – i što čini (ili ne čini) što dovodi do upale i boli? Također će biti važno otkriti kako varijante DNK NPSR1 utječu na funkciju proteina i u kojim tkivima. Zanimljivo je da NPSR1 također ima ulogu u upali koja se javlja s drugim zdravstvenim stanjima, uključujući astmu i upalnu bolest crijeva. Također se nalazi u određenim dijelovima mozga, gdje utječe na anksioznost i ponašanje. To bi moglo značiti da bi NPSR1 mogao igrati ulogu u percepciji boli i tjeskobi koja ide uz endometriozu.
Kronična patnja i izloženost boli također mijenjaju arhitekturu mozga – što znači da povezanost moždanih stanica i živaca reagira drugačije i mijenja se tijekom vremena. Također je moguće da se veza NPSR1 s endometriozom događa ne samo u upali i bolovima u trbuhu, već i u samom mozgu. Ovo je još jedan aspekt NSPR1 koji će se morati istražiti.
Bez obzira na to, ovo istraživanje je pokazalo da gašenje ovog receptora olakšava bol i upalu na mišjim modelima upale i endometrioze. To otvara buduću mogućnost za razvoj lijekova protiv NPSR1 koji bi ublažili simptome endometrioze bez prekida menstrualnog ciklusa i potencijalno ublažili bol za milijune žena.
