R anije objavljene smjernice o izlaganju sunčevoj svjetlosti za optimalnu sintezu vitamina D na temelju studije uzoraka kože možda će se morati revidirati.
U PNAS-u* smo pronašli studiju „Revidirani spektar djelovanja za sintezu vitamina D poduberitemskim izlaganjem UV zračenju kod ljudi in vivo“ (A revised action spectrum for vitamin D synthesis by suberythemal UV radiation exposure in humans in vivo).
* PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America) Zbornik Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država je recenzirani multidisciplinarni znanstveni časopis. Službeni je časopis Nacionalne akademije znanosti koji izlazi od 1915. godine i objavljuje izvorna istraživanja, znanstvene recenzije, komentare i pisma.
Studija istraživača s King’s College London, uz podršku Centra za biomedicinska istraživanja NIHR Guy’s i St Thomas, testirala je optimalne valne duljine ultraviolentnog zračenja (UVZ) za proizvodnju vitamina D u ljudskoj koži na sunčevoj svjetlosti.
UVZ sunčeve svjetlosti može uzrokovati opekline i rak kože, međutim UVZ je izvor vitamina D koji je neophodan za zdrav razvoj i održavanje kostiju.
Savjeti javnih službi o izloženosti sunčevoj svjetlosti uzimaju u obzir i rizik i koristi. Izračunavanje potencijalnih rizika i koristi od izlaganja sunčevoj svjetlosti nije jednostavno jer se zdravstveni ishodi izlaganja UV zrakama značajno razlikuju ovisno o valnoj duljini unutar UVZ spektra sunca. Na primjer, UVZ sunca sadrži manje od 5% kratkovalnih UVB zračenja, ali je to uzrok za preko 80% opeklina kože. Svaki zdravstveni ishod izlaganja suncu ima svoju jedinstvenu ovisnost o valnoj duljini.
Povezanost između specifičnih UVB valnih duljina i proizvodnje vitamina D utvrđena je prije više od trideset godina u uzorcima kože (ex vivo). Međutim, nalaz je manje utvrđen i postojale su sumnje u njegovu točnost. Ove sumnje ugrožavaju izračun rizika/koristi za optimalnu izloženost suncu.
Istraživači predvođeni profesorom Antonyjem Youngom izmjerili su razinu vitamina D u krvi u 75 zdravih mladih dobrovoljaca, prije, tijekom i nakon djelomične ili potpune izloženosti cijelom tijelu pet različitih umjetnih izvora UVR zračenja s različitim količinama UVB zračenja, kako bi izračunali razlika između prednosti i šteti izlaganja suncu, koje uključuju sintezu vitamina D, i rizika od opeklina od sunca i raka kože. Svoje rezultate sz usporedili s onima koji bi se predvidjeli iz stare ex vivo studije vitamina D i otkrili da prethodna studija nije točan prediktor koristi od izloženosti UV zračenju.
Autori preporučuju jednostavnu sustavnu korekciju ex vivo ovisnosti o valnoj duljini vitamina D. Nova studija znači da se mnogi proračuni koristi i rizika za izloženost sunčevoj UV zraci moraju pregledati s revidiranom verzijom ovisnosti o valnoj duljini za vitamin D.
“„Naša studija pokazuje da bi se možda trebalo ponovno procijeniti izračun rizika u odnosu na korist od izloženosti suncu. Rezultati studije pravovremeni su jer će globalni tehnički odbor, Commission internationale de l’éclairage, koji postavlja UVR standarde, moći raspravljati o nalazima ovog rada kako bi se ponovno procijenila ovisnost vitamina D. o valnoj duljini. će odrediti izračun rizika/koristi.
”
Profesor Antony Young, King’s College London
