PAPA test je nazvan po svome tvorcu Georgu Nicolasu Papanicolaou. Ovo je najstarija i najraširenija metoda probira raka vrata maternice.
Papa test je dijagnostički postupak kojim se s površine vrata maternice uzima obrisak koji se potom nanosi na predmetno stakalce i potom šalje u citološki laboratoriji na analizu.
I dan danas se radi o izvrsnoj metodi, mada postoje i druge metode probira koje žele povećati osjetljivost citološkog probira.
Tekuća citologija – LBC
Tekuća citologija (LBC – Liquid base citology) – kod koje se uzorak s vrata ne razmazuje na predmetno stakalce, već se instrument kojim je uziman uzorak s vrata maternice uranja u posudu sa fiksativnom transportnom tekućinom.
Ovakvim postupkom stanice se otpuštaju u tekučinu i to sve stanice s obriska. Za razliku od klasičnog PAPA testa gdje se samo dio stanica nanese na stakalce.
Razlike između tekuće citologije – LBC i klasičnog PAPA testa
Prednosti tekuće citologije – LBC u odnosu na klasični PAPA test
- sav prikupljeni materijal je dostupan za mikroskopsku procjenu
- uzorak ne sadrži krvi, upalni sekret – manji broj neodgovarajućih uzoraka
- mogućnost ponavljanje većeg broja analiza iz istog uzorka
- iz istog uzorka moguća je provoditi dodatna testiranja, bez ponovnog pozivanja pacijentice na pregled (HPV tipizacija, biomarkeri-p16, L1 testiranja na spolnoprenosive bolesti – chlamydia trachomatis, gonorrhea…)
